TEMA MESECA - APRIL 2006

ŠTA TREBA DA JEDEMO I DA PIJEMO?


"Svaka namirnica sadrži hranjive sastojke koji su potrebni organizmu - jesti raznoliku hranu!"

Loša hrana ne samo da je razlog za pojavu mnogih teških bolesti, već i za "prikrivenu glad" na Zapadu. Usled potrošnje industrijskih proizvoda koji su često lišeni svakih hranljivih elemenata - organizam ostaje gladan!
NI ŠKOLSKI PROGRAMI OPŠTE KULTURE, NI MEDICINSKI FAKULTETI NE SMATRAJU DA JE ISHRANA VAŽAN PREDMET. Ta greška će tek biti popravljena kad akademija pristane da prizna "teren" (videti poglavlje "Teren") kao glavni činilac za ravnotežu zdravlja, mada se uvek teško nešto menjalo u tom monopolu, naročito kada je trebalo da se prizna neka greška.
Posle Drugog svetskog rata zavladalo je buđenje svesti u tom pogledu. U hiljadama članaka i knjiga ukazivano je na odnos korektne ishrane, ravnoteže i jake odbrane imunog sistema (videti poglavlje "Imunitet") i na važnost tradicionalne agrikulture bez veštačkog đubriva i upotrebe sveže hrane u ishrani. Uprkos tome, javno zdravlje se sve više i više degradira, a neke viralne bolesti se pretvaraju u epidemije (herpes, sida itd.). Ako se tome dodaju i droge, tj. preterano uzimanje hemijskih lekova, zatim stres i psihički uzroci, DOBIJA SE SADAŠNJA SLIKA RUINIRANOG JAVNOG ZDRAVLJA.
Nema standardnih recepata koji bi važili za sve. Što je dobro za jednoga, drugome može da ne prija. Kako je, u stvari, izbor hrane ogroman, svako može da napravi svoj lični izbor, pod uslovom da svakog dana jede neku novu vrstu da bi izbegao monotoniju, koja se inače pripisuje vegetarijanskoj kuhinji.
Bogata i skupa hrana nije obavezno i najbolja za zdravlje.
Jedna mala opomena: ISHRANA NE TREBA DA BUDE OPSESIJA, JER POSTOJE I DRUGI INTERESI U ŽIVOTU (videti poglavlja "Makrobiotika" i "Poreklo bolesti").
U ranijim vremenima ljudi se nisu toliko pitali šta, koliko, kako i kada treba da jedu, pa su bili relativno zdraviji. Izbor zdrave i neprerađene hrane je bio skromniji nego sada - jelo se ono što raste u bašti ili što se kupuje na pijaci.
Životinje nam daju lep primer kako treba živeti po prirodnim zakonima. Svaka vrsta ima svoju specifičnu hranu, jede dok se ne zasiti, i to samo kad je gladna. Kad je bolesna, posti i odmara se.
ČOVEK JE JEDINO BIĆE U TOJ TVOREVINI KOJE STALNO KRŠI ZAKONE PRIRODE. POSLEDICA TOGA SU RAZNE BOLESTI OD KOJIH PATI. Što se više hrani leševima ubijenih životinja, sve više truje svoj organizam.
Telo i fizionomija su verna slika onoga što upotrebljavamo za hranu. Narodna mudrost kaže: "Kaži mi šta jedeš, da ti kažem ko si!" ili "Reci mi šta jedeš da ti kažem šta si!". Ove poslovice nećemo da komentarišemo, već ćemo da se upitamo , jednostavno od čega smo postali, tj. od 4 elementa: ZEMLJA, VODA, VAZDUH i VATRA. Kako ne možemo kašikom jesti zemlju, ješćemo njenu energiju i hranjive supstance, koje su biljke crpile iz nje.
Zemlja nam velikodušno daje sve proizvode koji nam služe kao hrana: povrće, voće, korenje, lišće, cveće i žitarice. Pa, zar je uopšte potrebno da se ubija da bi se čovek hranio? KAD DAJETE SVOJOJ DECI DA JEDU MESO, PREDAJETE IM SVE MOGUĆE POROKE. Svi veliki ljudi i sveci, u svim vremenima, bili su vegetarijanci. Iz toga može da se zaključi da duhovnost možda ide preko stomaka.
Sasvim je moguće da oni "koji vole da jedu" pomire dijetetiku sa gastronomijom.
Životinje nam takođe nude svoje proizvode: med, jaja i đubre za njive i bašte, i NIJE NJIHOVA KRIVICA ŠTO ONI SADA NISU ZA POTROŠNJU, kao ni mnogi drugi proizvodi koji su nepotrebno denaturisani raznim hemijskim i mehaničkim manipulacijama, tako da im se oduzimaju i ubijaju njihovi hranljivi sastojci. Bolesti i nastaju usled nedostataka hranljivih materija, iako se količinski uzima dovoljno hrane. Ako se pređe na prirodnu ishranu, ukoliko nije mnogo kasno, ti nedostaci mogu brzo da se nadoknade, ali štete ostaju... Tipično je da se u tom slučaju u početku veoma mnogo jede zbog velikog manjka. Kad je taj manjak popunjen, onda su male količine hrane potpuno dovoljne, koliko da se samo održavaju dnevne potrebe. Inače ne treba jesti tešku hranu niti velike količine hrane, jer za takvo varenje je potrebno da se utroši puno energije. U nedostatku iste, hrana umesto da sledi svoj proces boraviće dugo u želucu i crevima, počeće da fermentiše i da se raspada. U tom slučaju ne samo što neće da ispuni svoju ulogu da hrani organizam, već će da ga truje time što fabrikuje toksine štetne za zdravlje. Tipičan simptom je jezik sa belom naslagom, loš zadah iz usta, neredovna stolica i mokraća lošeg mirisa.
Pre nego što se nešto jede, treba se upitati:

- da li će mi ta hrana doneti hranljive supstance koje su mi potrebne i
- da li posedujem dovoljan energetski kapacitet da je svarim, asimiliram i eliminišem otpatke od te hrane?

Želimo da damo počasno mesto HLEBU, koji je oduvek bio glavna čovekova hrana, samo što je, nažalost industrijalizacija da bi uštedela vreme i energije, smanjila njegov kvalitet i hranjivu vrednost, a da ne govorimo o odgajivanju. Kompozicija žita je skoro ravna sastojcima u krvi, i to u gotovo istoj razmeri. Mnogi ponosno izjavljuju da ne jedu hleb i pitamo se čime ga zamenjuju? Ukoliko misle na beli hleb, imaju i pravo, jer su njemu oduzeti najdragoceniji elementi; klica i koža. Nalazite li logike u tome da se klicama hrane svinje, a vas šalju u apoteku da kupite vitamine i mineralne soli?
Ne treba kupovati hleb koji nije BIO, jer su se pesticidi akumulisali u klici i omotaču žita,što truje organizam, a što je još gore od belog hleba kome je sve to otklonjeno. Ko ima otežano varenje, bolje je da jede hleb samo od jedne žitarice. Treba razlikovati:

Hleb od integralnog pšeničnog brašna 100% BIO
Hleb od integralnog pšrničnog brašna 100% koji nije BIO
Hleb od integralnog pšeničnog brašna 92% BIO
Hleb od integralnog pšeničnog brašna 92% koji nije BIO
Hleb polu-beli 85% BIO
Hleb polu-beli 85% koji nije BIO

Integralni hleb je rezervisan za one koji imaju dobro varenje, dok polu-beli više odgovara osobama koje imaju brži crevni tranzit.
Prilikom izbora hrane vodič treba da vam bude vaš instinkt, jer organizam, koji normalno funkcioniše, sam pokaže želju za izvesnom hranom, prema elementima koji su mu u tom trenutku potrebni. Međutim, treba se čuvati degenerisanog instinkta za slatkišima, jako začinjenim i posoljenim jelima, kiselinama i masnim začinima. Nikave masnoće, osim malo čistog prirodnog zejtina, nisu nam neophodne, jer ih organizam sam fabrikuje od povrća i cerealija. Zar krava ne jede samo travu, pa ipak daje puter? Masno voće, masline, kikiriki, susam, suncokret, seme od bundeve i drugo takođe sadrže prilične količine biljnih masti, tako da i ne smeju da se jedu u velikim količinama, što zamara jetru.
Očigledan princip je: RĐAVA HRANA PROIZVODI BOLESTI, DOK IH DOBRA HRANA LEČI. S fizičke tačke gledišta mi smo ono što jedemo. Telo nije samo biohemijska fabrika.
Ovde neće biti pitanja o raznim bolesničkim režimima, pošto je knjiga namenjena osobama za koje se pretpostavlja da su zdrave i da iz preventivnih razloga žele da se informišu da bi očuvali svoje zdravlje. Kaže se: "NAJVEĆI JE GREH NEZNANJE".
Ali, nećemo ni da dekuražiramo one koji su već žrtve svojih grešaka, one koji su, drugačije rečeno, "izgubili zdravlje". I oni mogu odavde da se inspirišu, što će im biti od najveće koristi. Njihove bolesti mogu da idu samo u pravcu poboljšanja, s tim što mogu makar da izbegnu njihovu dalju evoluciju. Toplo im preporučujemo da prvo nekoliko dana odmore svoje probavne organe po ličnom izboru, na način koji će naći u poglavlju o postu, a zatim da pređu na vegetarijanski način ishrane i da u toku tri nedelje ne jedu nikakve životinjske belančevine (mleko, sir, jaja). Naime, moraju uzeti u obzir činjenicu da su njihovi organi osetljivi ili možda već oboleli usled dugogodišnje pogrešne ishrane, pa da ne mogu odmah da podnesu integralni hleb i živo povrće i voće. Moraju da počnu sa malim količinama i dugom mastikacijom (žvakanje) dok se ne saniraju organi. Na tome insistiramo, jer je to veoma važno. Treba početi, na primer, za izvesno vreme sa hranom za bebe i sokovima od povrća, pa postepeno dodavati i drugo prema toleranciji organizma. Lečenje mora da počne od hrane. Otac medicine, Hipokrat, rekao je: "NEKA TVOJA HRANA BUDE TVOJ JEDINI LEK!" A NE: NEKA TVOJI LEKOVI BUDU TVOJA HRANA!
Ne zaboravimo da iz hrane crpimo energiju pomoću koje funkcionišu naši organi, a koja postoji prvenstveno u svežem voću i povrću i u zrnu žitarica. Zatim dolaze ugljeni hidrati (šećeri), protidi (belančevine), lipidi (masti), minerali i vitamini, čije formule i naučne analize ne morate ni da poznajete. Dovoljno je da znate da se nalaze u raznovrsnoj hrani koju svakodnevno jedete, pod uslovom da ne jedete isto svakoga dana. Na pijacama je stvarno veliki izbor!
Na tržištu postoji veliki broj tzv. dodatne hrane, veštačkih vitamina i mineralnih soli u tabletama. Oni mogu, eventualno, da se uzimaju kratko vreme ako je neki organizam zaista iscrpljen i nedostaju mu ti elementi. Sve to, naravno, uz odgovarajuću hranu. Međutim, masovna upotreba tih preparata može da bude štetna po zdravlje.
Takođe, imate izbor između VEGETALIZMA, kada se ne jede ništa što se dobija od životinja (sir, mleko, jaja), KRUDIVORIZMA, kada se isključuje sve što je kuvano, i VEGETARIJANIZMA, kada se jede i živo i kuvano, kao i životinjski proizvodi. Postoji i MAKROBIOTIKA, čije pristalice jedu mnogo cerealija. Preterana potrošnja brašnjave hrane, ako se čovek ne kreće, traži veliku potrošnju energije da bi se rešio suvišnog šećera. Takvi ne treba da jedu mnogo cerealija. Astmatičari treba da ih zamene krompirom, jer brašnjava hrana kada je metabolizam loš, proizvodi lepak dok meso izaziva kristale.
Svakodnevna hrana trebalo bi da sadrži sve ukuse, malo kiseline, slatkoga, slano, ljuto i gorko. Oni u maloj količini stimulišu organe dok ih u velikoj i nesrazmernoj količini razaraju. NAŠE JE MIŠLJENJE DA SE NE TREBA STROGO OPREDELJIVATI, VEĆ JESTI PREMA POTREBAMA I PRILIKAMA.
Najzdravije je jesti živo povrće, koje direktno iz zemlje crpi sve hranjive supstance koje su nam potrebne za život, kao i enzime koji su potrebni za njihovu asimilaciju. Oni se oslobađaju čim naši zubi dođu u kontakt sa njima i pregrizu omotače ćelija. Ovi enzimi prirodno aktiviraju našu odbranu i pomažu da se ponovo uspostavi ravnoteža u slučaju bolesti. Nažalost, sve te dragocene supstance se uništavaju kuvanjem, a organizam na to reaguje nenoramlnim povećanjem belih krvnih zrnaca. Kada se rodimo, mi nasledimo izvestan potencijal enzima, koji se ne obnavlja, a koji se brzo iscrpljuje prilikom hroničnih obolenja. Salata je jelo koje može svako da napravi, bez ikakvog rizika da neće uspeti . pomešaju se 2-3 sorte povrća, zelena salata, doda se kiseli kupus, sir od soje, kukuruz, kuvana jaja, zrna suncokreta, pečurke, paprika, boranija, pasulj, grašak ili bilo šta drugo, što se nađe na pijaci. Izbor je toliki da je moguće svaki dan praviti razne kombinacije. Ako je moguće, prednost treba dati proizvodima iz biološke agrokulture. Oni koji imaju delikatna creva usled dužeg praktikovanja nezdrave ishrane mogu da ga kuvaju na pari od 95 Celzijusovih stepeni, jer veća temperatura ubija vitamine, izaziva prskanje celularne membrane i mineralne soli ne mogu da se asimiluju. Ne treba kuvati ni pržiti povrće do raspadanja, već ga ostavljati upola živo. Tako rade Kinezi. Čorba od povrća, na kojoj smo svi porasli, kuvana na niskoj temepraturi, može takođe da bude privremena hrana. Sve, ipak, neće da bude izgubljeno: mineralne soli i oligoelementi ostaju u vodi, a čorba je laka za varenje. Svako povrće može da se upotrebi za njeno spremanje. Isecka se sitno: kupus, šargarepa, bundeva (dulek) i dr. Stavi se samo da provri, skloni sa vatre i ostavi 15-20 minuta da odstoji. Zatim se doda MISO i neke trave po želji , može se dodati galeta od pirinča, hleb i sl. Ova čorba je vrlo hranjiva i laka za varenje.
Loši jezici kažu za vegetarijansku kuhinju da je mnogo alkalična. I sreća što je povrće alkalično, jer je većina voća kisela, pa tako čine harmoniju, što je na kraju idealno.
Potrebno je da vas upozorimo na veliku potrošnju limuna, koji zaista sadrži veliku količinu vitamina C, ali kojeg ima u izobilju i u peršunu, paradajzu, grašku, spanaću, zelenoj salati, krompiru i voću. Da li mislite da je njegova velika potrošnja u naše vreme opravdana kad se zna da je KISELINA KORODIVNA, DA IZAZIVA DEMINERALIZACIJU, NAPADA ZUBE, KOSTI I DESNI. Domaćice to dobro znaju, pa kada im se neki sud u kojem greju vodu zakreči, stave u njega sirće i so da rastope krečnjak. Sirće ima isti efekat kao i limun, pa vam preporučujemo da ga u salatama zamenite sokom od kiselog kupusa (raso) ili jogurtom.
Voću ne treba dodavati šećer jer se on pretvara u mlečnu kiselinu. Usled kiseline koju voće sadrži, ne treba jesti u isto vreme cerealije i brašnastu hranu sa voćem, što izaziva previranje, čije su posledice naduvenost i gasovi. Najbolje je da se jede samo voće između obroka ili pola sata pre jela (videti poglavlje "Ravnoteža između kiselina i alkalija").
Ukoliko ne možete da se lišite mlečnih proizvoda, možete da jedete kiselo mleko, jogurt i, naročito, mladi sir, na vašu sopstvenu odgovornost (videti poglavlje "Šta treba izbegavati"). Prevreli sirevi su manje preporučljivi.
Izbegavajte ulja koja su pretrpela fabrikaciju, kao i margarine, već upotrebljavajte prirodna ulja dobijena iz prvog ceđenja i obavezno uz njih i maslinovo ulje.
Ne možemo a da ne pomenemo jedan dragoceni dodatak hrani - PIVSKI KVASAC, koji je veoma hranljiv i pun vitamina, a preporučuje se naročito dijabetičarima. On se dobija pri fabrikaciji piva prilikom klijanja ječma u toplo-vlažnoj atmosferi. Te klice liče na male braon rezance i služe kao dodatak hrani zbog bogatog sadržaja kompleksa vitamina B, a i kao lek. Pivski kvasac smanjuje suvišan nivo šećera u krvi i u mokraći. Sprema se na sledeći način: kuva se jedna šaka tih suvih klica u litar vode dok se ne smanji na pola, to je količina koja odgovara, otprilike, sadržaju tri srednje čaše. Potom se pije čaša pre svakog jela tri puta dnevno. Ukus je malo gorak, ali ga ne treba zaslađivati. Ko prima insulin, bez saveta lekara i analiza ne sme ga obustavljati ili smanjivati. Napominjemo da šećeraši mogu s vremena na vreme da zamene veštački šećer u tabletama sa malo meda.
Ni jedan drugi element ne poseduje takvu kombinaciju retkih, hranjivih i lako svarljivih supstanci kao pivski kvasac. To je pravi poklon za one koji praktikuju vegetarizam. On efikasno dopunjuje cerealije, više nego mleko i meso. Sadrži 50% proteina, sve amino kiseline, sve supstance koje pomažu detoksinaciji organizma, otporu protiv infekcija i oksidaciji, masu vitamina i mineralnih soli. Inače, štiti jetru, a kod starijih osoba pomaže da se očuva memorija, mentalno, psihičko i fizičko zdravlje.
Još jedan detalj koji ide u prilog presnoj biljnoj hrani jeste to da se ta hrana duže vari od životinjske, što omogućava organizmu veću korist od asimilacije hranljivih sastojaka.
Budući da morska voda ima iste sastojke kao čovečija krv, ALGE su izvanredno bogat izvor hranljivih materija koje se lako asimiluju. Desetina grama (jedna mala supena kašika) na dan snabdeva nas dragocenim proteinima, mineralima i vitaminima. Imaju prednost što se brzo kuvaju i imaju prijatan ukus mora. Veoma dobro kompletiraju cerealije, suvo mahunasto i drugo povrće i čorbe. One zaslužuju da dobiju počasno mesto u našoj kuhinji.
Od pčela, pored meda, dobija se još jedan važan proizvod, koji spada u najbogatiju hranu. To je CVETNI PRAH. Može da se žvaće takav kakav jeste (jedna mala kašičica na obrok), može da se rastopi u mlakoj vodi i pije kao čaj, ili da se dodaje u salatu. Nijedna laboratorija nije još uspela da napravi sličan proizvod, jer njegova prirodna kompozicija sadrži sve elemente potrebne za život i za transformaciju hrane u energiju. On jača prirodnu odbranu organizma, popravlja opšte stanje i potencijal životne energije, daje tonus, stimuliše raspoloženje i neutrališe otrove. Pravi je rudnik mineralnih soli, oligoelemenata, hormona i vitamina i PRIRODAN JE ANTIBIOTIK. Reguliše funkciju želuca i creva. Odojčad ga veoma dobro podnose, a pomaže njihovom razvitku. Anemične osobe treba da ga upotrebljavaju, jer prirodno povećava crvena krvna zrnca. Oni koji su prešli drugu polovinu života ne treba da ga se lišavaju - cvetni prah USPORAVA STARENJE (sa žaljenjem primamo vest, da progres nastavlja da ubija i da nam uskraćuje jedan po jedan prirodni lek. Naime, u poslednje vreme pčele umiru, jer su uzimale prah sa cveta suncokreta koji je zatrovan pesticidom).
Veoma je važno da se deci do puberteta daje mnogo zeleniša koji sadrži veliku količinu gvožđa. "Popajev spanać" nije čista izmišljotina, već istina. Nekoliko mladih listića, pomešanih s drugim povrćem, dovoljna je dnevna količina. Ako imate sreće da imate sopstvenu baštu ili vam je dozvoljeno da idete u baštu vaših ljubaznih suseda, nemojte da se zadovoljite samo da gledate, već znajte da većina cveća, na primer: neven, bagrem, ruža itd., mogu da budu izvrsna i bogata hrana. Postoje kuvari "cvetne kuhinje" koji imaju veliku reputaciju i rade kod poznatih glumaca i bogataša, veoma su dobro plaćeni i cenjeni. Možete sa cvećem da dekorišete salate od svežeg povrća i budite uvereni da će deca sve to slatko da pojedu. Od ruže možete da napravite izvrsno slatko. Bagrem puzavac ispred vaše kuće, divne violet boje, bere se dok još cvet nije sasvim otvoren. Pun je prirodnog šećera, utiče povoljno na plućne alveole, cene ga astmatičari, a lekovito utiče na ginekološku sferu.
Osobe koje su iscrpljene, jer su patile od nedostatka hrane, mogu da bi ojačale, izvesno vreme da uzimaju klice, cvetni prah, mleč, jaja, sok od povrća i voća, morsku vodu u ampulama, alge, propolis, ginseng.
Hteli bismo da kažemo nekoliko reči o KAFI, koja u nekim zemljama ima rekordnu potrošnju. Kad mlada osoba popije kafu, kiselina se brzo izbaci preko urina ne ostavljajući tragove. Kafa je diuretična. Međutim, s godinama bubrezi slabe i ne mogu brzo da izbacuju kiselinu, koja se akumulira u organizmu i izaziva glavobolju, grčeve itd. (videti poglavlje "Odnos kiseline i alkalija").
Neosporno je da kafa stimulativno deluje izvesno vreme, samo taj efekat usled zasićenosti slabi, uobičajeni broj šoljica se povećava i, time, visoka koncentracija toksina i kiseline. Rezultat je depresija i neotpornost prema bolestima. SVE JE PITANJE KOLIČINE I DOZE. ŠTO JE U MALOJ KOLIČINI LEK, U VELIKOJ KOLIČINI MOŽE DA BUDE OTROV, pa čovek ne treba da postane rob svojih navika.
Oni koji pate od kiseline, treba da daju prednost alkaličnoj hrani: prvenstveno živom povrću, koje je alkalično i diuretično. Pivski kvasac u tabletama odlično neutrališe kiseline, pa ga treba uzimati van obroka ujutru i uveče. Ima slučajeva da su izlečeni čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu uzimanjem do dvadeset tableta na dan.
Naprotiv, osobe koje nemaju dovoljno kiseline mogu u malim količinama da uzimaju prirodne kiseline preko voća, kiselog kupusa, povrća (pikles), kiselog mleka itd.
KRAVLJE MLEKO (vidi pogl. "Šta treba izbegavati") može uspešno da se zameni mlekom i sirom od soje, mlekom od badema, ovsa i drugih cerealija (vidi II deo "Mleka"). Ona su prijatnog ukusa, vrlo hranjiva, prijaju svima: bebama, deci, odraslima i starijim osobama. Postoji sve veća netolarancija na kravlje proizvode, zbog sve veće konzumacije, a i same kompozicije mleka, gde su koncentrisane sve štetne supstance sadašnje agrokulture, kao i stočne hrane, lekova i dr. Zašto reskirati?
Pored čvrste hrane, za život nam je potrebna i druga, suptilnija hrana: VODA koju pijemo i vazduh koji dišemo. Ne samo da nam je potrebna, već nam je i neophodna, s obzirom na to da bez vode može da se živi nekoliko dana, a bez vazduha samo nekoliko minuta. Voda je prirodan životni elemenat praktično besplatan kao i vazduh, sunce, oblaci i kiša. Nizgled na zemlji ima puno vode: mora, reka, jezera, potoka, ali ustvari 97-98% planetarne vode su slana mora. Ostaje 2 - 3 % slatke vode od čega su 2 / 3 zaleđene na polovima. Najzad ostaje samo 0,6% vode, od kojih se neke nalaze na 800 m dubine. Zapanjujuće činjenice! Mi svi želimo da budemo zdravi, pazimo na našu ishranu, fizičku i mentalnu higijenu, ali izgleda da nećemo moći da izbegnemo postepenu smrt od hronične intoksinacije sa naše česme. Onda je jasno zašto voda predstavlja sledeći problem, s obzirom da podleže stalnoj reciklaži. Evropski eksperti tvrde da kroz desetak godina neće više biti na česmama nijedna kapljica pijaće vode, a 2025. godine će trćina Zemlje ostati sasvim bez vode. Njen se kvalitet sve više degradira, dok cene rastu, uskoro će biti skuplja i od benzina. U velikim gradovima pogodna je za pranje i toalet ali nije za piće, jer sadrži osim ostalog i teške metale kao što su: olovo, kadmijum, živu, aluminijum, gvožđe, bakar itd. Reke su postale rezervoari pesticida, herbicida, fosfata, azota, zbog industrijskog zagađenja, veštačkog đubrenja zemlje, domaćih otpadaka, itd. atmosferske kisele padavine zakiselile su rečne vode za poslednjih 30 godina za 2 jedinice pH. Ispitivanjem je utvrđeno da gradske vode imaju kancerozne posledice s obzirom na to da su sterilizovane pomoću hlora i ozona, što ih čini suviše alkalnim. Te vode imaju loš ukus i miris i izgledaju mutno. Hlor je isključivi izazivač tumora žučne kese, želuca i debelog creva, favorizuje destrukciju vitamina E kao i anemiju, visoki pritisak i srčane probleme.
KUVANJEM VODE mogu da se unište samo klice, ali što je još gore, koncentrišu se neželjeni elementi, a sam hlor ne iščezava. A da i ne govorimo koliko bakterija i mikroba živi u cevima instalacija, koje su od olova, a OLOVO je otrov! Oni koji sa njim rade pate od -, teške profesionalne bolesti trovanja olovom. Oni koji su izloženi manjim dozama mogu da pate od: dijareje, umora, iritacije, nenormalnog ponašanja, psihičkih nelagodnosti, anoreksije. Ako su doze malo jače, pojavljuje se gastro-enteritis, moždani poremećaji sa paralizama, ozbiljnim psihičkim poremećajima koji vode u smrt. Deca su naročito osetljiva na te uticaje, čak i relativno slabe koji mogu da prouzrokuju kod njih mentalnu zaostalost.
Ova intoksikacija sa česme zavisi od kvaliteta vode: ako je voda alkalična i bogata krečom, na unutrašnjoj strani cevi se formira krečni sloj, koji sprečava disoluciju olova, ali ako je voda puna hlora, nitrata, nitrita ili ugljene kiseline, dolazi do rastvaranja olova u vodi. Ovo može još da se uveća ako kroz česmu prolazi električna struja, vezivanjem neke žice "za zemlju". Takve vode mogu da služe samo za kupanje i pranje.
Većina misli da su bilo koji minerali dobri za zdravlje. Istina je da samo BILJKE, mogu direktno da ih crpe iz zemlje i vode, dok ljudi i životinje ne mogu da koriste organske minerale ako ih biljke nisu transformisale. Ali nije dobro ni da se stalno pije MINERALNA VODA zbog ugljene kiseline i velike koncentracije minerala koje organizam uopšte i ne asimilira, već ga samo opterećuju i zagađuju. Dokaz je da u oblastima gde je voda puna kalcijuma, mnogi uprkos tome pate od dekalcifikacije i demineralizacije, kao i neki koji žive pored mora, a veliki broj pati od povećane tiroide usled "nedostatka joda".
Izvorske vode predstavljaju pravu sanitarnu opasnost i prouzrokuju gastro-enteritis, hepatitis, bakterije i viruse. Treba se uvek raspitati kakav je kvalitet vode u mestu gde boravite.
Treba uzimati vodu u flašama koja nije previše bogata mineralima, tj. koja je slična prirodnoj izvorskoj vodi. Ostaju još bunarske, izvorske i planinske vode ali gde da ih nađemo? Ipak, ostaje nam jedan mali biološki izvor čiste vode a to su sveže povrće i voće pod uslovom da su odgajeni na biološki način.
Postoje aparati za prečišćavanje vode. Dobri aparati su skupi, ali ima i jevtiniji način za one koji nemaju sredstava. Neki ruski naučnici su pronašli način da se dođe do čiste vode tzv. "DINAMIZIRANA VODA". Voda sa česme se zagreje do 70-80 stepeni, prohladi se i stavi u frižider da stoji 4 do 6 sati, pri čemu izgubi sav miris i ukus hemikalija i bude ukusna kao izvorska voda. Može da služi za kuvanje, da se daje maloj deci, a tvrde da može da se upotrebi i u terapeutske svrhe - malo je diuretična, pomaže varenju. Eksperimenti na životinjama su dali dobre rezultate. Neverovatno povoljno utiče na rast biljaka, čisti dobro kožu i pomaže kod bubuljica.
Drugi jevtin način da se malo sanira loš kvalitet vode je da se u zelenim flašama izloži suncu, što liči na ovaj ruski recept: dok ima sunca ona se greje, a kada prestane i za vreme noćnih sati dođe do hlađenja. U isto vreme se praktikuje i kolor terapija (videti pogl. "Boje i zdravlje"). Voda privlači sunce i time se pije sunce.
S obzirom na kritičnu situaciju koja pogađa ovaj vitalni elemenat - vodu, svaki građanin treba da bude duboko svestan da je odgovoran u sprečavanju te ekološke katastrofe da jednoga dana nestane voda za piće. Zagađenje, rasipanje i neznanje stanovništva će izazvati ozbiljne probleme u toku idućeg milenijuma. AKO NE MOŽE NIŠTA DA UČINI PROTIV ZAGAĐENJA, MOŽE MNOGO DA UČINI NA SPREČAVANJU PREKOMERNE POTROŠNJE I ŠTEDNJE OVE DRAGOCENE TEČNOSTI.
Interesantni su neki eksperimenti koji su izvođeni u piramidama.
U vreme mladog meseca: voda iz kanalizacije je postala potpuno biološki čista, podobna za piće, pa treba nastaviti te eksperimente.
Voda može da se filtrira i kroz ćumur, jer se tako oslobađa kreča i hlora.
U stvari, jedino istinsko piće je VODA - izvor svega što živi.
Kada treba piti? Kad se ožedni i kad organizam traži tečnost! To izgleda malo smešno kao odgovor i upućeno je onima koji misle da treba da piju 2-3 litre vode dnevno iako nisu žedni. ELIMINACIJA je proces koji se odnosi na ćelije i ne treba ga mešati sa pražnjenjem creva i mokrenjem. (Izuzetak: kristali u mokraći).
Što se tiče drugih pića treba poznavati njihova svojstva: sokove od voća, vino, pivo i biljne čajeve i kafu treba smatrati kao hranu zbog njihovog sastava. Na primer: pivo se pravi od žitarica, vino do grožđa. Te tečnosti nisu neutralne i igraju ulogu u varenju. Voćni sokovi i vino usled kiseline blokiraju varenje u bazičnoj sredini žitarica ako se jedu u istom obroku. Oni se bolje slažu sa proteinima. Vrući napitci na kraju jela usporavaju varenje jer razvodnjavaju želudačne sokove. Kafa plus toga sadrži prilično mokraćne kiseline. Hladna pića, proizvode termički šok u organizmu. Napitke ne treba hladiti u frižideru, naročito u letnjim danima.
Voćni sokovi daju mnogo energije i korisni su dok je čovek aktivan, zato ih ne treba piti posle 18 časova uveče, jer mogu da prouzrokuju nesanicu, budući da je san alkaličan.
Treba piti svakog dana nekoliko čaša čiste vode.
Što se tiče vazduha, kao što znate, iz njega uzimamo kiseonik, bez kojeg ne bismo mogli da živimo. Pored kiseonika, u sadašnje vreme, udišemo i sve moguće prašine, otrovne gasove, dim, kojekakve kiseline, olovo iz benzina u gradovima i na auto-putevima. Sve nas to lagano truje, u to nema sumnje. U provinciji, manjim gradovima i selima situacija je malo bolja, pa bi ih trebalo izabrati, prvenstveno za mesto stanovanja.
S obzirom na to da su ta dva životna elementa - vazduh i voda - zagađeni, mislimo da smo postigli vrhunac zagađenja na našoj planeti. U trci za novcem, ne bira se način da nam se sve zagadi. Srećom, ako ne bude već kasno, stvaraju se grupe "zelenih" političara, koji žele vladama da otvore oči za tu opasnost i koji se bore da cela planeta ne upadne u konačnu katastrofu, mada nismo mnogo daleko od nje.
Treba ih podržavati, jer treba misliti i na buduća pokolenja, na to kakvu ćemo zemlju ostaviti našoj deci. Zar narod ne kaže: "BOLJE SPREČITI, NEGO LEČITI"?
Ako idemo dalje u analizi, pored fizičke i suptilne hrane, potrebno je misliti i na jednu još suptilniju hranu, koja hrani naš duh. TREBA PROUČAVATI KOSMIČKE ZAKONE i pridržavati ih se, TRAGATI SAM ZA SPOZNAJOM, ne slediti ničije doktrine, već praktikovati kosmičku higijenu i duhovnost. Tada se privlače dobre energije i neutrališu negativni elementi. Svako intuitivno zna gde je stao u evoluciji i šta mu je potrebno da bi je nastavio. Sve počinje od svakog pojedinca, a svi zajedno čine celinu. Svako treba da počne od sebe da bi se svet promenio i došao do mudrosti. Mislite na to! Literatura za to ne nedostaje. Čitajte i razmišljajte. Ako ne znate odakle da počnete, uđite u knjižaru, vaša knjiga će sama da vas pozove.
Interesantni eksperimenti su vođeni na Novom Zelandu: jedan inspirisani policijski inspektor u penziji, znajući kvalitete vegetarijanske hrane, bio je pokretač tih eksperimenata. Naime, u jednom zatvoru mladim kriminalcima je davana isključivo vegetarijanska hrana. Time je za kratko vreme postignut odličan i zapanjujući rezultat: ti mladi ljudi su se u rekordnom vremenu potpuno prevaspitali i postali dobri i miroljubivi građani, zainteresovani za rad, pošten život i, šta više, za duhovnu nauku. Taj inspektor pokušava na sve načine da za taj eksperiment zainteresuje javnost, kako bi se ta praksa široko primenila u svim zatvorima. Pošto celi svet sanja o miru i bratstvu, to je konkretan recept da se do toga stvarno dođe, počev baš od najnižih nivoa. Ima još jedna klasa građana kojima bi vegetarijanizam mogao mnogo da pomogne, to su oni koji nisu mogli da spreče da postanu ALKOHOLIČARI. Naime, oni mogu lako da se izleče živim povrćem i klicama. Imaće sve manje i manje volje da piju i mogu lako potpuno da prestanu. Naravno, za to treba da imaju i jaku volju.
Kad se navika upotrebe vegetarijanske hrane bude generalizovala, moći ćemo da položimo nadu u budućnost i da računamo na ZDRAVLJE, BLAGOSTANJE I MIR, pošto ćemo gajiti ISTINU, DOBROTU I LEPOTU.

"Kao i u raju i na Zemlji postoji zabranjeno voće, koje ni po koju cenu ne treba dirati, mada se ovi smrtni neprijatelji za vaše zdravlje najviše i troše"
R. Tocquet


[vrh strane]